U gostima kod „Pelikana“ – ugođaj koji se pamti! Tradicija na moderan način.

Kada sam prije osam mjeseci počela da pišem blog znala sam da svojim budućim čitaocima želim pokazati i na najbolji mogući način predstaviti ljepote Crne Gore. Zato sam se odlučila za posebnu rubriku na blogu – Explore Montenegro. Međutim, nisam ni slutila da ću svaku priču tako jako doživjeti, otkriti mjesta na kojima do sada nisam bila, upoznati divne ljude, uživati u prirodnim ljepotama svoje zemlje, gastronomskim specijalitetima i ostalim lijepim ugođajima. A onda me plus vi, za sve to nagraditi svojim komentarima, pitanjima o određenoj destinaciji, i jednostvano uživanjem u onome što čitate. I meni srce puno!! Zahvalna do neba, obećavam da je ovo tek početak. 🙂 Svaka napisana priča, inspiracija je za novu avanturu mojom Crnom Gorom, tako da u budućnosti možete očekivati još puno pređenih kilometara, lijepih predjela i novih doživljaja.

Sada se pripremite za jednu zanimljivu priču koja će vam dočarati ljepote Virpazara i Skadarskog jezera, kroz usluge koje nudi hotel Pelikan, čiji sam bila gost.

Virpazar je malo mjesto koje se nalazi na Skadarskom jezeru, na ušću rijeka Orahovištice i Virštice, a na svega desetak kilometara od Jadranskog mora. Pripada opštini Bar. Zbog mostova na ovim rijekama, o Virpazaru se često govori kao o varoši na tri mosta, ali i kao administrativnom, privrednom, kulturnom i prije svega turističkom centru crmničkog regiona. Virpazar ima osnovnu školu, dom zdravlja, poštu, stanicu policije, željezničku stanicu, kao i centar za posjetioce u kojem se nalaze kancelarije JP Nacionalni park Skadarsko jezero i Turističke organizacije Bar.

Ipak, ono po čemu je Virpazar danas najprepoznatljiviji jeste izuzetna turističko ugostiteljstka ponuda koja je u potpunosti podređena gostu – turisti. Ovdje možete da dođete na jednodnevni izlet, uživate u prirodi, vožnji biciklima, pješačenju, krstarenju jezerom, vožnji kajaka ali i da jednostavno provedete dan u nekom od restorana gdje imate priliku da probate tradicioanlna jela i pića iz ovih krajeva.

U Virpazaru možete i prenoćiti, pa i ostati nekoliko dana. Osim hotelskog, na raspolaganju vam je i privatni smještaj. Moj izbor ovoga puta, bio je hotel Pelikan.

Područje Skadarskog jezera, jedno je od najbogatijih staništa ptica u Evropi, u kojem  posebno mjesto zauzimaju pelikani – grupa veoma rijetkih ptica na našem kontinentu. Stoga se pelikan smatra jednim od zaštitnih znakova Skadarskog jezera, a po njemu je i hotel Pelikan dobio ime.

Osnovan 1960. godine, svojom dugom tradicijom i kvalitetom usluga koje pruža, hotel Pelikan svakako je jedan od zaštitnih znakova Virpazara. Nekako se gordo ističe već na samom ulazu u ovo prelijepo turističko mjesto. Sa potpunim pravom, rekla bih.

Hotel je osnovao Toman Zec, koji je sa svojom suprugom Zorkom cijeli život posvetio Pelikanu, što se može i osjetiti u svakom djeliću ovog turističko ugostiteljskog kompleksa. Nakon više od 50 godina, nedavno su Toman i Zorka upravljanje hotelom prepustili novim snagama, Aleksandru Dragiću i Zvonku Vujačiću, koji su bili naši domaćini. Poslije izuzetnog gostoprimstva i cjelokupnog doživljaja, mogu da kažem da Pelikan ostaje u pravim rukama.

Prvi susret sa Pelikanom, već na samom ulazu ostavlja utisak nečeg svjetskog. Za trenutak sam pomislila da stojim ispred lijepog porodičnog hotela u Parizu. Simpatična arhitektura ukomponovana sa cvijećem, zaista vas ne može ostaviti ravnodušnim. Ima tu jednostavno nečeg neobičnog i posebnog. U stvari ne nečeg, nego mnogo toga. Pa da krenem redom.

Pošto smo moja sestra Tammy i ja stigle u kasnim popodnevnim satima ( gladne 🙂 ), najprije smo se upoznale sa restoranom i tradicionalnom kuhinjom. Po preporuci domaćina, ručale smo riblje specijalitete po kojima je ovaj kraj poznat. Čorba, krap, jegulja, krompir salata, domaći hleb. Hrana koja mi inače nije nepoznata, ovog puta imala je poseban ukus.

Tajna je kaže Aleksandar u načinu na koji se riba prije svega lovi, a potom naravno i kako se sprema. To su te kulinarske tajne, koje čine jedan restoran posebnim. A riba je kažu otrov ako se ne pije uz vino, te smo stoga ručak zalili domaćim, veoma pitkim crnim vinom – i kompletan merak je bio tu. Ako bismo ocjenjivali, onda bi to bila najvisočija ocjena.

Aleksandar nam je objasnio da je restoran otvoren za sve posjetioce, a ne samo za goste hotela, tako da su svi dobrodošli. I što je bitno, hotel i restoran rade preko cijele godine. Mnogi to već odavno znaju, pa osim individualnih gostiju, u restoranu su česte i organizovane posjete.

A osim odlične domaće hrane, restoran je poseban i po svom ambijentu. Na zidovima se nalaze slike koje pričaju istoriju, citati velikih mislilaca, narodne izreke. Gore skroz na plafonu – šeširi. Mnogo šešira. Neke je Toman donio iz raznih krajeva svijeta, neke je dobio na poklon, a neke su jednostvano gosti zaboravili.

Kao što i Martin Cacović želi da sačuva starinske stvari od zaborava, o čemu ste mogli da čitate u “Krug oko Korita”, tako je i Toman Zec, veliki zaljubljenik u tradiciju i istoriju. Zato ćete u Pelikanovom restoranu vidjeti predmete kao što su kamen srušenog podgoričkog bioskopa Kultura, kamen nekadašnjeg hotela Crna Gora, posječeno drvo koje je trebalo da završi u nekoj peći, novinske članke, fotografije…Prava istorijska riznica. Impresivno nema šta.

Ali tu nije kraj. Na poslednjem spratu hotela nalazi se muzej u kojem je smješteno staro crnogorsko domaćinstvo sa stolovima, stiolicama, ognjištem i mnoštvom ostalih starinskih predmeta.

Sve posjetioce muzeja na stolu čeka domaća rakija, koju obavezno morate da probate. Stvarno ne možete da ne osjetite duh stare Crne Gore, koju Pelikan čuva od zaborava. Bravo! To je ono što svaki gost traži kada dođe u neku zemlju – da upozna njenu kulturu, tradiciju, hranu i ostale znamenitosti.

Hotel Pelikan ima 17 soba, i 34 ležaja. Sobe su odlično sređene i opremljene, imate pristup internetu (što je meni jako važno :)) i prijatne su za boravak.

A jedan ovakav hotel osim soba, restorana, i kulturnih znamenitosti, čine prije svega  ljudi. Aleksandar i Zvonko vole ugostiteljstvo i sa puno ljubavi, pažnje i posvećenosti upravljaju hotelom. Ono što me posebno oduševilo, jeste što u hotelu rade njihova djeca, i to od onih najmladjih (10 godina) pa do onih najstarijih. Svi su nasmijani, predusretljivi, vole Skadarsko jezero i Virpazar, i učiniće sve da se osjećate lijepo u njihovom hotelu, ali i ostalim atrakcijama ovog kraja.

Tako je Tamaru i mene, Zvonkov desetogodišnji sin Uroš, najmlađi član tima, poveo u obilazak Virapazara.

S obzirom da odavno nisam bila u Virpazaru, opet sam se iznova iznenadila ljepotama ovog turističkog mjesta. Već pogađate šta mi je prvo privuklo pažnju – mali zeleni park u samom centru sa česmom i klupama. Prelijepo uređen kutak.

Okolo privatne kuće, restorani, suvenirske radnje. Vodi se računa o svakom detalju. Stekla sam utisak da su ljudi ovog mjesta shvatili značaj turizma i ugostiteljstva, i da se zaista trude da ugode ugostu u svakom mogućem smislu.

Jedino što mi je zaparalo oči, jeste veliki broj automobila, koji samo što ne uđu u dvorište pojedinih restorana.

Mislim da ova zona nije mjesto za automobile, a kako mi reče jedan mještanin, turističi radnici se trude da, združenim snagama, pretvore centar u zonu bez automobila. Kaže da su se već nekoliko puta obraćali nadležnim inistucijama, ali da do sada nije postignut nikakav dogovor. Iskreno se nadam da će država imati sluha za ovaj problem, jer Virpazar zaslužuje svaku pažnju – jedan je od boljih primjera kako treba predstaviti Crnu Goru kao turističku destinaciju.

Šetnju smo nastavili dalje preko mosta do tvrđave Besac iz 15. vijeka. Uz put se pruža pogled na Skadarsko jezero kao i vrhove Kosmač i Velji vrh koji me svaki put podsjete na nezaboravnu trekking turu na Vranjini.

Ulaz u tvrđavu je nažalost bio zatvoren, pa smo ostale uskraćene za fenomenalan pogled. Ali biće prilike, doći ćemo opet.

Iako je preko dana bilo vruće, temperatura se uveče spustila, tako da smo prijatno ljetnje veče provele na terasi hotela Pelikan. Zvonko je posebno ponosan na ovaj dio hotela, jer je na njegovu incijativu terasa dodatno ukrašena cvijećem i novim mobilijarom. Odiše svježinom, zaista.

A ako tome dodamo nekoliko vrsta slatkih palačinki, crmničko vino i dobro društvo – onda je to ugođaj koji se pamti! I od kojeg se lijepo spava :).

Sledeći dan, nakon doručka, iskoristile smo za krstarenje Skadarskim jezerom. Hotel Pelikan u svojoj ponudi ima tri broda i za vas može organizovati individualna i grupna krstarenja.

Vožnja Skadarskim jezerom ima poseban šmek. Meni lično jezera prijaju, njihov ambijent mi odmara mozak i sva čula. Zato sam uvijek raspoložena za vožnju jezerom.

Ovoga puta, bilo je čak i zabavno. Tamara i ja smo se priključile organizovanoj grupi, pa je na brodu bilo pjesme, domaćih priganica, rakije. Prava fešta koju za vas i za vaše goste može organizovati hotel Pelikan 🙂

https://www.youtube.com/watch?v=XPbXaVZeisk

Krstarenje je nekako prošlo za tren – kad vam je lijepo vrijeme jednostavno proleti! Nas je čekao povratak, pa smo se  srdačno pozdravile sa našim domaćinama, uz obećanje da ćemo ih ubrzo opet posjetiti.

I da sumiram. Nakon svega što sam vidjela i doživjela u Virpazaru, utisak je da se hotel Pelikan za nijansu izvadaja od ostalih ugostiteljskih objekata. Posebno mi se svidio taj spoj tradicionalnog i modernog, koji ovaj hotel čini kompletnim i reprezentativnim za svaku priliku. U planu je da se terasa hotela zastakli kako bi bila dostupna gostima preko cijele godine. Zvonko takođe planira da aplicira za zeleni kredit kako bi se uradile termo izolacije, solarne table i sve ostalo što će unaprijediti sadržaj hotela a očuvati prirodu. Srce hotela čine divni ljudi, koji će se potruditi da vam boravak u Pelikanu i Virpazaru, bude ugođaj za pamćenje, kao što je bio Tamari i meni.

Ukoliko želite da vozite biciklo, pješačite, krstarite jezerom, vozite kajak, ili se odlučite za neku drugu aktivnost, oni će sve rado organizovati ili vas upututi na prave adrese, jer kako kažu, imaju jako korektnu saradnju sa ostalim turisitičkim poslenicima u Virpazaru – što je za svaku pohvalu! Rekoh već, ovo mjesto diše za gosta – turistu.

Ako sam svojom pričom uspjela da vas inspirišem da posjetite hotel Pelikan, više informacija o boravku i ostalim sadržajima, možete poražiti na:

Broj telefona: +382 20 711 107, 69 291 215

Web sajt: www.pelikan-zec.com

E-mail: pelikanzec@t-com.me

Facebook stranica: https://www.facebook.com/hotelpelikanvirpazar/?fref=ts

Instagram: p.e.l.i.k.a.n

Mene je Pelikan osvojio, i ovu priču završavam citirajući desetogodišnjeg Uroša:

„Ne treba ti milion da napraviš hotel, treba ti srce!“