Motivacija – šta me pokreće i kada sve drugo stane?

Čini mi se da je ova tema došla u pravi čas. Kada živite u primorskom mjestu, gdje većina stanovnika živi od ljetnje turističke sezone koja traje od maja do oktobra, onda se u pretposlednjem mjesecu u godini, suočavate se sa lošim vremenskim prilikama, jesenjom depresijom, manjkom motivacije, i sličnim problemima. Ovo naravno ne važi za sve. U tekstu “Da li volite jesen”  koji sam napisala sa kolegom Mattom Marenićem iz Hrvatske pomenula sam da Budvani često koriste novembar za putovanja, dajući na taj način sebi oduška nakon sezone, a ujedno koristeći priliku da napune baterije za pripremu novogodišnjih i božićnjih praznika. Međutim, ima i onih koji se ne snalaze najbolje u novembru mjesecu. Jednostvano se ulijene, izgube volju za aktivnostima i povlače se u sebe, govoreći kako je život u novembru bezličan i dosadan. Često me ljudi pitaju “Kako možeš da živiš u Budvi zimi?” A ja jedva dočekam to pitanje, pa udarim po odgovorima: Živim u Budvi tako što radim posao koji volim, redovno treniram, vodim računa o ishrani, usavršavam se, putujem, družim sa pozitvnim ljudima, idem na planinarenja, u bioskop, pišem blog, čitam knjige – meni fali sati za sve ono što bih htjela da radim. 🙂

Suština se svodi da ako ste dobro organizovani i dobro upravljate svojim vremenom, onda možete da živite jednako kvalitetno i u Budvi, Beogradu ili New Yorku, bez obzira na vremenske prilike i godišnja doba! Apsolutno je sve u našoj glavi i volji za životom koji treba sami da kreiramo kako najbolje znamo i umijemo. Naravno, svi imamo dane kada nam padne energija i jednostvano nismo voljni da se pokrenemo. Ja sam recimo meteopata. Često se desi u zimskim mjesecima, kada je napolju kišovito i hladno, da ako baš ne moram da izađem, jednostavno cijeli dan provedem kući. Ali i to vrijeme meni je uvijek ispunjeno. Dobar film, knjiga, sređivanje sobe, maska na licu, čitanje interesantnih blogova, spremanje omiljene hrane – za mene je inspirativno i korisno. Nakon ovako provedenih dana, vrati mi se energija i volja za svim uobičajenim aktivnostima kojih u  mom životu ima mnogo. 🙂

Dakle, želim da vam kažem da sredina u kojoj živim, vremenske prilike, ljudi, mogu trenutno da utiču na moje raspoloženje i motivaciju, ali da je ono što me uvijek gura naprijed i motiviše duboko u meni. Sa tom osobinom se jesam rodila, ali isto tako ću vam reći da je velika zasluga ovakvog ponašanja i razmišljanja, konstatan rad na sebi – vježbanje tijela i uma, učenje, usavršavanje, upornost i sve ono o čemu sam dosta pisala na svom  blogu, između ostalog zahvaljući i projektu “Coca Cola Bloggers Network Adria”. Ovaj projekat je pored brojnih benefita, bio veliki motiv i pokretač da se dublje upustim i još više zavolim pisanje i blogovanje.

Veliku motivaciju za pisanjem, dajete mi i vi, moji čitaoci svojim komentarima, pohvalama, sugestijama i kritikama. Najviše me motiviše kada nakon objavljenog teksta, čujem da ste posjetili neku destinaciju o kojoj sam pisala, naučili nešto novo, diplomirali ili počeli da pišete sopstveni blog! To je za mene predivan osjećaj, i svaki put iznova dobijam inspiraciju i želju za novim tekstovima.

Pored svega navedenog, evo šta me još motiviše i pokreće:

Uspjeh

Uspjeh drugih ljudi. Uspjeh prijatelja. Moj uspjeh. Volim da se družim sa uspješnim ljudima i da ih pratim na društvenim mrežama kako bih od njih što više naučila i upila njihovu pokretačku energiju. Jednostavno, uspjeh me motiviše na akciju i rad. Pisala sam o tome kako Put do uspjeha nije lak, ali je zato taj uspjeh još draži i predstavlja snažan motiv da nastavite da se trudite i radite na ostvarenju svojih ciljeva, bilo na poslovnom ili privatnom planu.

Pohvale i kritike

Za mene su i pohvale i kritike velika motivacija. Kada me neko pohvali za rad i trud, dobijam nevjerovatnu želju da budem još bolja u poslu koji radim, odnosima sa ljudima, i u ostalim životnim oblastima. Pohvale me jednostavno obavezuju da idem naprijed.

Što se tiče kritika, uvijek ih dobro analiziram i dajem sve od sebe da korigujem ono što ocijenim da nije ispravno u svojim postupcima. Iskrena kritika je bolja od lažne pohvale, i može da bude odlična smjernica za dalji rad i djelovanje.

Ljubav, pažnja i podrška – zlatna trojka

Kada osjećam bezrezervnu ljubav porodice i najbližih prijatelja, dobijam krila. Šta ću kad sam emotivna duša :). Pokreće me kada osjećam da sam nekome važna. Pokreću me mali znaci pažnje. A podrška kao kruna ove zlatne trojke mi je jedan od najdragocjenijih pokretača u životu. Naravno, da bi dobili ljubav, pažnju i podršku, morate debelo da zasučete rukave da ih zaslužite. Prije svega, ljubavlju i brizi o sebi samima, a onda ulaganjem u izgradnju kvalitetnih i dugoročnih odnosa sa svojim najbližima, prijateljima, poslovniim saradnicima i ostalim živim bićima.

Evo na primjer, prije par dana, pred odlazak iz kancelarije u kojoj sam bila angažovana na jednom projektu, sačekalo me pismo kolege sa kojim radila i to napisano ručno što je na mene ostavilo dodatni utisak. Osim što me dragi kolega Milija oduševo, uspio je da me raznježi i  rasplače. Sa druge strane, njegove riječi su mi dale polet za predstojeći rad i trud koji će pratiti moj sledeći radni angažman.

Djeca

Da li iz mene izbija želja za materinstvom – vjerovatno :), ali kako god bilo, volim djecu i volim da se družim sa djecom. Moja rođena sestra Jasna, ima dvije djevojčice Jovanu i Tijanu (treće je na putu :)). Desi mi se da ako ove dvije šmizle od 7 i 9 godina ne vidim po nekoliko dana jednostvano kriziram. Treba mi razgovor sa njima, onaj najiskreniji kakav ne možete voditi sa odraslima. Djeca su najbolji pokretači, a to vam kroz svoje tekstove mogu potvrditi i moje koleginice blogerke: Brankica, Angelina i Aleksandra!

Harmonija uma i tijela – wellbeing

U balansu uma i tijela najbolje funkcionišem. Kako ga postižem i održavam,  pročitajte u mom tekstu “Wellbeing – balans uma i tijela. Kako ga postići i održati?” Mislim da je wellbeing najbolje dugoročno rješenje za život u kojem vam neće faliti motivacije, želje i volje da većinu svog vremena posvetite pametnim, smislenim i korisnim aktivnostima.

Motivacione radionice i treninzi

Neki od vas će reći da  su motivacione radionice i treninzi manipulacija ljudima, uzimanje novca, pričanje u prazno, trošenje vremena i slično.  Ja se sa tim ne slažem.  Zašto? Zato što sam nakon pohađanja NLP treninga, o čemu ste mogli čitati u mom tekstu “Čemu me je naučio NLP”, potpuno promijenila način razmišljanja i sagledavanja života. Shvatila sam da, u kakvoj god se životnoj situaciji nalazila, ono što nosim u sebi je moja moć koja će me uvijek gurati naprijed. Svako od nas ima sopstvene sposobnosti, vještine, talenat, energiju. Ljudi to često zaborave u nekim momentima života. Zato smatram motivacione treninge odličnim načinom da se podsjetite ko ste i šta sve možete da uradite sa svojim životom.

A život je jedan. Jedini. Najljepši. Sa toliko mogućnosti. Ne dozvolite da vam prođe u nedostatku motivacije i volje da ga proživite na najbolji mogući način. Zgrabite te ga i ne puštajte! Sad! Jer nikad nije kasno. I jer je uvijek pravo vrijeme za prave stvari!

“Hodaćemo bez razloga,

radovaćemo se, bez razloga,

smijaćemo se, bez razloga,

s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo.

A kud ćes veći razlog.”

Meša Selimović 

Ovaj tekst je dio “Coca Cola Bloggers Network Adria” čiji sam ponosni učesnik u ovoj godini.