
Kuba nije ono što vidiš, već ono što doživiš
Kubu je teško opisati riječima. Kuba nije ono što vidiš, već ono što doživiš. Kuba je posebna emocija i energija koja zauvijek ostaje u srcu. I zato, kada god se sjetim Kube, srce zaigra a osmijeh se pojavi na licu. I srećna sam.
Prvi susret sa Kubom nije baš odavao utisak da će mi ova zemlja ukrasti dobar komad srca, zauvijek. Prilično čudan miris vazduha na još čudnijem aerodromu “Jose Marti” u Havani gdje je wifi misaona imenica (a meni u tom trenutku “prijeka potreba” poslije 12 sati leta), učinio je da pomislim – Da li je moguće da sam izabrala baš ovu destinaciju za dugo očekivani odmor na nekoj od egzotičnih destinacija?
Početna agonija produžila se na putu sa aerodroma do dijela Havane u kojem je planiran smještaj grupe. Tu sam doživjela vrhunac nezadovoljstva. Oronule fasade zgrada i kuća, prilično prljave ulice, sparina u vazduhu, ljudi po ulicama oskudno odjeveni, siromaštvo na svakom ćošku. Sedam noćenja u ovom gradu? Pa dobro, tu sam gdje sam, pomislih.. Izdržaću nekako…
Međutim, već u sledećem trenutku krenula je “Kuba avantura”. Najposebnija. Najemotivnija. Koju nikada neću zaboraviti.
Aranžman preko agencije kojom smo putovali (Jungle Tribe) obuhvatao je smještaj u stanovima lokalnog stanovništva, takozvanim “kasa partikular”. Suština je bila doživjeti život pravih Kubanaca, njihovo gostoprimstvo, osmijehe, radost na licu i iskrenu želju da vam boravak kod njih bude kao u svojoj kući. Kao što je bio nama. Da se razumijemo, ne radi se o nikakvom luksuznom smještaju, ali ono što je važno – sve je bilo izuzetno čisto, autentično, očuvano, naš domaćin divan, kao uostalom i cijeli komšiluk. Ako ikada odete na Kubu i imate želju da doživite život Kubanaca na ovaj način, od srca ovu vrstu boravka. Kao što preporučujem i agenciju Jungle Travel, koja je bila odličan organizator ovog putovanja.

Nakon što smo se smjestili, odmah smo krenuli na plažu Santa Maria, udaljenu nekih pola sata vožnje od Havane. Za prevoz smo koristili taksi. Ali ne običan, u stvari za Kubu tipičan – oldtimer. Ta prva vožnja u oldtimeru, pa glasna latino muzika i ljubazni vozač Kubanac, učinili su, da se moje društvo i ja maksimalno opustimo i počnemo da uživamo u čarima Kube o kojima su nam svi pričali. Eh, da ste samo mogli da vidite jednu Budvanku, koja je cijeli život na moru (istina Jadranskom), sa kojim žarom se po prvi put okupala u drugom moru. Nevjerovatno, ali istinito. Kada živite u Budvi, metropoli crnogorskog turizma, a pri tom ste zaposleni u hotelijerstvu, jednostavno nemate puno vremena da idete na ljetovanje. Zato je za mene kupanje u Karipskom moru i ovo ljetovanje u sred zime bio poseban doživljaj. Ali i svima oko mene.
Fini sitni pijesak na plaži i u vodi, toplo i čisto more nevjerovatne plavo tirkizne boje, lagani vjetar, živa muzika i najbolji mohito koji sam ikada probala. Nije moglo biti bolje.
Plaže na Kubi su izrazito prostrane, nisu opterećene plažnim mobilijarom, osim ako nisu hotelske, i na njima ćete vrlo često naići na Kubance koji će samo za vas uživo svirati latino i druge ritmove. Istina, to zadovoljstvo se plaća, ali sa merakom. Barem, kada tek stignete na Kubu, kao mi u tom trenutku. Kasnije ćete vrlo vjerovatno bježati od svake vrste lokalne usluge koja se tiče muzike, plesa, crtanja i drugog, jer ih ima skoro na svakom ćošku, pa što duže boravite ovdje to vam postaje svakodnevnica. Jednostavno treba prihvatiti da su Kubanci izrazito muzikalni, da im je salsa ritam usađen od rođenja, i da je zapravo muzika pečat njihove kulture i načina života. Zato im samo sa osmijehom zahvalite, i nastavite dalje.
A, zaista, nigdje nećete upoznati takve ljude. Oni su srdačni, topli, nasmijani, vječito raspoloženi za salsu, makar to bilo na sred ulice i bez obzira na broj godina koje imaju. To je sušta suprotnost u odnosu na zapadnjački svijet koji stalno negdje žuri.
Putovanje na Kubu je vrijeme kada da se skroz opustite, usporite i bar na kratko prihvatite jedinstveni kubanski način života. Kuba nudi jedan san koji podrazumijeva da ste prisutni u trenutku svim svojim bićem, da živite život punim plućima, odmarate od svakodnevnih briga i ponovo oživljavate prave životne vrijednosti koje svakako nisu materijalne.
To je ono što me zaista najviše dotaklo u ovoj zemlji. Putujem često, ali nigdje kao ovdje nisam osjetila da uživam u svemu, doživljavam život lokalnog stanovništva ali i ulogu turiste cijelim svojim bićem. Prisutna sam, ne gledam non stop u telefon niti ulazim da provjeravam dešavanja na društvenim mrežama, portalima i slično. Na Kubi ne postoji besplatan WiFi, vlada kontroliše i ograničava pristup internetu. Iako pri dolasku, samo što nisam plakala što neću non stop biti na internetu, ispostavilo se da je Kuba toliko lijepa i drugačija da nisam ni primetila da nema neta. E zamislite kad vam to kažem ja, neko kome je internet jedna od važnijih stavki kako u poslovnom tako i u privatnom životu. Istina, zbog svoje publike na instagramu i facebooku, koristila sam barem jednom dnevno kartice koje vam omogućavaju jedan do pet sati interneta, a koje možete, osim na predviđenim mjestima, kupiti i kod uličnih prodavaca.

Sigurno ste čuli da Kubanci imaju jako male plate (od 20 do 50 dolara mjesečno) i da uglavnom žive siromašno (u šta sam se i sama uvjerila), ali isto tako na Kubi svi imaju gdje da žive i šta da jedu, svi imaju pravo na besplatno zdravstvo i školstvo i svi su pismeni. Na Kubi ima toliko doktora da ih vlada izvozi u druge zemlje – i od toga dobija više novca nego od cjelokupne turističke industrije.
Pored zdravstva, za Kubance je i obrazovanje besplatno, od osnovnog do fakultetskog. I obrazovni sistem im važi za jedan od najboljih u svijetu. Od preko 11 miliona stanovnika, samo 0.2 % populacije je nepismeno i to su uglavnom stariji Kubanci.

Valja još napomenuti da na Kubi praktično ne postoje beskućnici. Iako je većina kuća u zemlji u prilično lošem stanju, ljudi ipak imaju gdje da žive. Za razliku od mnogih svjetskih gradova gdje nije ništa čudno vidjeti beskućnike kako žive i spavaju na ulicama, na Kubi toga nema.
Ono po čemu je Kuba takođe karakteristična jeste sigurnost. Možete da šetate noću bez bojazni da će vam se nešto neprijatno dogoditi. Naravno, kao i svugdje ima prevaranata i džeparoša, ali ako ste pažljivi, gotovo sigurno vam se ništa loše neće desiti.
KUHINJA
Tipičan kubanski doručak koji smo svako jutro konzumirali u našoj “kubanskoj kući” obuhvata kafu, svježe cijeđeno voće, jaja, paradajz, hljeb, puter džem, i eventualno parče sira i šunke. Mogu vam reći da smo uživale u ovakvom doručku koji nam je pripremao naš ljubazni domaćin.
Pored jaja, mesa, voća i povrća, riže, pasulja, i određenih morskih plodova, drugih namirnica gotovo i da nema, a Kubanci osnovne namirnice dobijaju od države preko mjesečnih bonova. Komercijalne prodavnice imaju veoma ograničen broj artikala, a neke za nas uobičajene ne možete nigdje da nađete. Zato kada stignete na Kubu treba da zaboravite na luksuz kada je u pitanju hrana.
Kada su u pitanju restorani, tu je situacija nešto bolja. Ima ih zaista puno u Havani, a u nekima možete jesti izvanredna jela neobičnih ukusa koje do sada niste imali priliku da probate.
https://www.youtube.com/watch?v=XzibuYTlCIQ
HAVANA
Tokom cijelog sedmodnevnog boravka na Kubi, bili smo smješteni u Havani. Havana je glavni i najveći grad Kube osnovan prije 500 godina.
Prijestonica Kube je poznata po kolonijalnoj arhitekturi, starim američkim automobilima, odličnim koktelima sa puno ruma, muzici i salsi, Ernestu Hemingveju i naravno revoluciji.
To je jedan fascinantan grad kojim možete lutati beskrajno dugo i stalno otkrivati neke nove stvari. – neobične restorane, trgove, parkove, zanimljiv noćni život. Gdje god da krenete, vidjećete nešto što će vam se dopasti. Kažu i da grad ima specijalnu energiju koja svaku situaciju može okrenuti u neočekivano.
Havana je takođe glavni kulturno-istorijski centar Kube. Većina atrakcija nalazi u Staroj Havani, Centralnoj Havani i Vedadu, i ono što je zaista prednost ovog grada što upravo sve ove djelove Havane možete obići pješke. Centralna Havana je autentična i to je dio grada u kojem ćete šetati ulicama u kojima dominiraju koloritne kuće i zgrade koje viđate na gotovo svim fotografijama ljudi koji su barem jednom bili na Kubi.
Za razliku od Centralne, Stara Havana će vas podsjetiti na Italiju, Španiju te zato ne čudi da upravo ovaj dio grada vrvi od turista, i da se upravo ovdje nalaze restorani po mjeri evropskog turiste. Baš u jednom od njih sam probala najbolji crni pasulj ikada, iako pasulj generalno ne volim da jedem.

Osim simbola Havane, El Kapitolija – nacionalnog spomenika, Malekona, čuvenog šetališta pored mora, Centralnog parka – jednog od glavnih gradskih trgova ukrašenog palmama, kamenim klupama i fontanama, Floridite – jednog od najomiljenijih barova Ernesta Hemingveja, i puno drugih znamenitosti, na mene su najveći utisak ostavili Hotel Nacional i vožnja kabrioletima.

HOTEL NACIONAL
Otvoren daleke 1930. godine, Nacional nije običan hotel, već kultno mjesto u Havani. Spomenik je kubanske istorije, uvršten na UNESCO-v popis svjetskog blaga.
Kada su holivudske zvijezde i druge poznate ličnosti dolazile na Kubu, odsijedali su upravo u ovom hotelu. Neki od najvažnijih gostiju hotela su bili Vinston Čerčil, Džon Vejn, Rita Hejvort, Marlen Ditrih, Geri Kuper, Marlon Brando. Ava Gardner i Frenk Sinatra su ovdje bili na medenom mjesecu.
Kuba je 40ih i 50ih godina prošlog vijeka bila popularna među mafijašima, koji su 1946. godine prisustvovali takozvanoj havanskoj konferenciji održanoj u Nacionalu, stoga i ne čudi da je hotelska dvorana ovjekovječena u filmu “Kum 2”. Danas je hotel dostupan “običnim” turistima. Mi smo svratili na kaficu, a ja ću ulazak na terasu hotela pamtiti po komplimentu simpatičnog starijeg čovjeka koji se jedva ustao iz fotelje da bi me pitao “Madam, from wich movie you are coming?”.
VOŽNJA OLDTIMER KABRIOLETIMA
Jedno od istinski autentičnih kubanskih iskustava je vožnja oldtimer kabrioletima. Generalno, boravak na Kubi vam pruža utisak kao da ste u nekom starom holivudskom filmu, a upravo vožnja kabrioletima, tim ušminkanim oldtimerima, čini se kao jedna od najupečatljivijih scena iz tog filma.
Osjećate se sjajno. Slobodno. Srećno. Automobilima prolazite ulicama Havane a ujedno prolazite kroz život jedne neobične zemlje koja još uvijek živi u nekom prošlom vremenu, ali zemlje koja nas, stanovnike „modernog doba“, uči kako da cijenimo ono što imamo, odnosno ono što nemamo. Kako da volimo život uprkos svim problemima i okolnostima na koje nailazimo.
https://www.youtube.com/watch?v=rvT6THFeiKE&feature=youtu.be
VINJALES I VARADERO – DNEVNI IZLETI
Tokom boravka na Kubi, osim Havane, posjetili smo Vinjales i Varadero.

Smješten na samom zapadu Kube, u provinciji Pinar del Rio, Vinjales je mali grad poznat po istoimenoj dolini koja se nalazi na Uneskovoj listi svjetske baštine. Izuzev spektakularne prirode, dolina Vinjales je svjetski poznata po izuzetno dobrim cigarama (možda i najboljim na svijetu). Čak 70% kubanskog duvana dolazi sa farmi u Pinar del Riu, te turisti koji žele da nauče više o jednoj od najpoznatijih kubanskih industrija i kupe prave organske cigare, dolaze upravo ovdje. Posjetili smo jednu od farmi duvana, gdje nas je dočekao farmer koji nam je objasnio kako se gaji duvan i kako se prave cigare, takođe nam ispričavši da kubanska vlada farmerima uzima 90% žetve i od tog duvana pravi cigare koje možete naći po čitavoj zemlji (Kohiba, Montekristo, Romeo i Julija).


Varadero
Varadero je sigurno najatraktivnije ljetovalište na Kubi. Poznat je po prostranim plažama, kristalno bijelom pijesku nestvarno plavoj boji mora i neba. Nešto nalik Maldivima.
Obiluje brojnim luksuznim hotelima, i ostalim atrakcijama poput plivanja sa delfinima, ronjenja i ostalog. Mi smo iskoristili dan u Varaderu tako što smo uživali u prirodnim ljepotama ovog najegzotičnijeg dijela karipskog ostrva i napunili baterije za ostatak vremena koje ćemo provesti na Kubi.
Poslednji dan boravka u Havani, iskoristili smo za kupovinu suvenira i uživanje u spa centru luksuznog hotela sa 5 zvjezdica – Gran Hotel Manzana Kempinski, koji se nalazi u srcu Havane.
Mogu vam reći kao neko ko dolazi iz svijeta hotelijerstva, da me ovaj hotel oborio s nogu, i pokazao jednu drugu stranu Kube i Havane – modernu i svjetsku koja može da ispuni sve zahtjeve savremenog gosta po pitanju hotelske usluge i kompletnog ugođaja. To znači da je pred turizmom ove zemlje ipak jedna svijetla budućnost, koja će ukombinovana sa svime što ste imali priliku da pročitate u ovoj priči, učiniti Kubu izuzetno atraktivnom a opet autentičnom i nesvakidašnjom destinacijom. Uostalom, Kuba to zaslužuje.

NOĆNI ŽIVOT
Što se tiče čuvenog noćnog života i provoda na Kubi, ne očekujte nikakav spektakl. U suštini, zavisi šta tražite. Noćni život Havane, barem onaj koji smo mi imali priliku da doživimo u suštini se svodi na izvanrednu pozitivnu energiju, puno plesa, opuštene i nasmijane atmosfere, i naravno mohito i rum koka kolu. 🙂 Na rooftopu hotela Inglaterra, išli smo na nekoliko salsa noći, i zaista se lijepo proveli. Ovaj hotel se nalazi u centru grada nadomak Kapitolija, i posjećuje ga puno stranaca koji borave u Havani. Ovdje smo sreli našeg proslavljenog fudbalskog maga Deja Savićevića, kao i puno ljudi iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske. Očito je Kuba trenutno jako popularna destinacija za turiste sa Balkana.

U noćnom klubu Fabrica de Arte Cubano, srela sam neke poznanike iz Podgorice, i kao da smo u Crnoj Gori , a ne na drugom kraju svijeta pozdravi – ćao kako ste, šta se radi.. 🙂 Fabrica je odličan klub sastavljen iz nekoliko cjelina u kojima se pušta različita muzika. Ljudi su opušteni i raspoloženi za ćaskanje, plesanje, networking.

Još jedan klub u kojem smo bili i predivno se proveli je Casa de la Musica, gdje je organizovan muzički program uživo – te sam večeri najviše plesala uz salsa ritam i uživala na autentičan kubanski način. 🙂
Za sam kraj ove priče o Kubi, evo i nekoliko praktičnih savjeta. Ako idete prvi put na Kubu, bolja varijanta je da idete preko agencijskog aranžmana, jer ćete imati puno olakšica i bolje snalaženje kroz grad, a moći ćete da kupite i najbolje cigare na svijetu po vrlo dobrim cijenama. 🙂 Takodje, preporučujem da ne idete na Kubu ispod 15 dana, minimum. Jer nakon 7 dana i 7 noći koliko smo mi boravili, a imali svakodnevni program uz noćne izlaske, prilično smo bili umorni, i sigurno je ostalo još puno toga da se vidi i doživi. Ne idite na Kubu ako u sebi nemate barem dio energije koju ova zemlja ima, a koju sam pokušala da vam presem tekstom, fotografijom i video materijalom. Imam još puno toga u telefonu, ali ono što je najbitnije od Kube, ipak je ostalo u srcu.
Poslije ovog putovanja, puno toga se i promijenilo u mojoj glavi. Postala sam manje opterećena materijalnim stvarima, a svoju pažnju i vrijeme usmjerila na neke druge vrijednosti, poput unutrašnjeg mira, zahvalnosti, ljubavi, trenucima provedenim sa porodicom i prijateljima, i na puno puno smijeha i dobre energije. A možda, najbitnije od svega, shvatih da se većina života ne odvija na internetu i društvenim mrežama, već u sadašnjem trenutku i realnom vremenu. Nije da to nisam znala i do tada, ali internet je zavisnost modernog doba od koje se teško može pobjeći. Drago mi je da sam ipak uspjela i da je baš Kuba u tome bila prekretnica. Hvala ti Kubo! Nadam se da ću ti jednom opet doći. Do tada, kad god se tebe sjetim, biću srećna i nasmijana.