NOVI SAD – Raj za turiste, studente i sve koji vole lagani tempo života

„Divan grad“, „Najljepši grad na svijetu“, „Meni se više sviđa Novi Sad od Beograda“, samo su neke od rečenica koje sam obično čula kada u društvu krene priča o Novom Sadu. A mene put nikako da odvede u drugi po veličini grad Srbije i glavni grad autonomne pokrajine Vojvodine. Sve do nedavno, kada sam sa koleginicom Vesnom, u ime kompanije u kojoj sam zaposlena – HG Budvanska rivijera, boravila na Sajmu turizma u Novom Sadu.

Novosadski sajam

Ovogodišnja novosadska turistička smotra, bila je značajna i po tome, što je Crna Gora bila zemlja partner, a naša kompanija se predstavila sa svojom ponudom, upravo na zajedničkom štandu Crne Gore, zajedno sa Nacionalnom turističkom organizacijom i lokalnim turističkim organizacijama Budve, Kotora, Tivta, Bara, Ulcinja i drugih.

Posjetioci Sajma turizma u Novom Sadu tradicionalno su bili zainteresovani za crnogorske primorske destinacije, jer je kako kažu „crnogorska obala najljepša“. Hotelska grupa Budvanska rivijera je predstavila ponudu svih hotela kojima upravlja, sa posebnim akcentom na jesenju ponudu hotela Palas, koji je ove godine po prvi put nakon ljetnje sezone nastavio sa radom i u jesenjem periodu. Sajam je i sjajna prilika da se sretnete sa poslovnim partnerima – uvijek se u razgovorima razmijene korisne informacije, planovi, ideje.

Tradicionalno – Guzva ispred crnogroskog štanda i veliko interesovanje posjetilaca za Crnu Goru

Osim poslovnog dijela, iskoristila sam ovaj boravak u Novom Sadu i za „brzinski“ obilazak grada. Na svu sreću, imala sam sjajnog vodiča – moga druga Nemanju, koji je za prilično kratak vremenski period uspio da mi pokaže sva ona obilježja po kojima je Novi Sad prepoznat.

Nemanja i ja u obilasku 🙂

Najprije smo se kolima provozali kroz „studentski“ dio grada. Svi mogući fakulteti nalaze se tu – na jednom prilično mirnom i lijepom mjestu, punom zelenila. Tu su i studentski dom, klupice, i drugi prateći sadržaji i institucije. Mogu vam reći, pravi studentski raj. Sada mi je jasnije zašto toliko puno mladih ljudi iz Crne Gore, ali i ostalih država regiona, ide u Novi Sad na studije. Kako i ne bi, kada su uslovi za studiranje gotovo idealni. Voljela bih da čujem i utiske nekog studenta iz prve ruke 🙂

Studentski kvart 🙂

Naša sledeća destinacija je bila Petrovaradinska tvrđava, predivan kulturno istorijski kutak koji se, kako mi se na prvi pogled učinilo, ni upola ne koristi u turističke svrhe koliko bi mogao. Generalno dok smo se vozili gradom i dok sam razgledala oko sebe, stekla sam utisak da Novom Sadu kao gradu treba jedan dobar „refreshment“. Velike i prostrane ulice, dosta zelenila, sve je lijepo upakovano, ali kao da je nekako dotrajalo. Uz novu „šminku“ sigurna sam da bi grad ponovo zasijao. Mada, mnogi kažu, da im se baš ovakav Novi Sad veoma dopada i ima određenu čar. Nije da nema, ali….O ukusima…Znate već 🙂

Vožnja Novim Sadom

Petrovaradinska tvrđava na obali Dunava i obroncima Fruške gore prepoznatljiv je dio Novog Sada. Mene je odmah podsjetila na obožavani beogradski Kalemegdan.

Petrovaradinska tvrdjava, Novi Sad

Proglašena je istorijskim spomenikom, stavljena je pod zaštitu države i ustupljena za civilnu upotrebu. Na tvrđavi se nalaze Muzej i Arhiv Novog Sada, hoteli i restorani, ateljei i galerije likovnih umjetnika, akademija umjetnosti, astronomska ospervatorija, planetarijum i drugi sadržaji.

Osim predivnog pogleda na Dunav i panoramu grada, bez daha me ostavio Toranj sa satom, nadaleko prepoznatljiv znak Petrovaradinske tvrđave ali i grada Novog Sada – dominantan na razglednicama, suvenirima, facebook i instagram fotografijama, pjesmama – znate onu od Zvonka Bogdana “Zaustavite Dunav i kazaljke stare….“

Ali, sve je to zaista malo, u poređenju kada se nađete ispred ovog tornja uživo. Kao pravi turista koji je prvi put tu, nisam mogla da odvojim pogled od sata i ni da sakrijem uzdahe divljenja. A tek koliko je samo puta Nemanja morao da škljocne aparatom telefona, kako bih odavde ponijela što više lijepih fotografija. 🙂 Da li vam se dopadaju? 🙂

Prečnik satnih krugova na sve četiri strane baroknog tornja je veći od dva metra, a brojevi su ispisani rimskim brojevima, kao što je pravilo na hrišćanskim crkvama. Posebnost sata je ta, što velika kazaljka pokazuje sate, a mala minute, jer kako kažu, za lađare na Dunavu, smjene straže i vojnički red su bili značajniji sati, vidljivi iz daleka. Satni mehanizam se svakodnevno i danas navija ručno i zvoni pune sate.


Mi smo uspjeli da šetnjom obiđemo cijelu Tvrđavu, istina užurbano, ali je i tako na mene ostavila snažan utisak i zaista je nešto što morate posjetiti kada dođete u Novi Sad.

Za one koji ne znaju, a sigurna sam da je takvih malo, početkom jula mjeseca na Petrovaradinskoj tvrđavi održava se Exit festival – višestruko nagrađivani festival o kojem su pisali gotovo svi važni svjetski mediji, i koji je u Novi Sad doveo posjetioce iz cijelog svijeta. Od 2014. godinr, Exit Festival je dobio svoj “morski nastavak” u vidu Sea Dance Festivala koji se održava sredinom jula mjeseca, na plaži Jaz u mojoj Budvi.

Atmosfera – Exit Festival

A mi smo nastavili obilazak – sledeći na redu bio je strogi centar grada. Po mnogima, jedan od najljepših u Evropi. Ja se slažem, i to bez lažnog pretjerivanja… Šta ga čini tako posebnim?

Trg Slobode, Novi Sad

Prije svega, rimokatolička crkva Imena Marijinog koja se nalazi na glavnom gradskom trgu naspram Gradske kuće. Često je nazivaju Katedralom, mada ona to nije, jer se Katedrala nalazi u sjedištu biskupije, a sjedište Bačke biskupije se nalazi u Subotici. Izgrađena je 1895. godine po nacrtu arhitekte Đerđa Molnara, u neogotskom stilu i posvećena je Bogorodici. U crkvi se nalaze 4 oltara, dok su na prozorima vitraži u tirolskom stilu. Toranj je visok 72 metra. Izgleda vrlo impresivno, i dugo nisam mogla da skrenem pogled od ove velelepne građevine, koja predstavlja jednu od glavnih turističkih atrakcija grada Novog Sada.

Crkva Imena Marijinog, Novi Sad

Možete da pretpostavite iz kojih sve uglova sam se trudila da napravim fotografije, a dragi Nemanja je opet imao puno razumijevanja i strpljenja za sve moje želje i zahtjeve. 🙂

Kada su se slegli prvi utisci oduševljenja arhitekturom u centru grada – na Trgu slobode i Zmaj Jovinoj ulici, onda sam počela da zapažam gradsku atmosferu. Ono što se prvo da primjetiti, jeste da u Novom Sadu niko ne žuri. 🙂 Dobro, ne u bukvalnom smislu, ali u smislu da nema one gradske trke koju ćete vidjeti u Beogradu i ostalim evropskim i svjetskim metropolama. Zato me čudi što ljudi često porede Beograd i Novi Sad – po meni to su dvije neuporedive kategorije :). Na jednoj strani grad od preko 2 miliona stanovnika, na drugoj grad od oko 400 000 stanovnika (sa okolinom). Tačno je jedino, da nekome više leži manji a nekome veći grad. To je jedini stav koji priznajem. Sva ostala poređenja su besmislena, jer svaki od pomenutih gradova ima svoju ljepotu i draž, kao i svoje nedostatke.

Zmaj Jovina Ulica, Novi Sad

Trg slobode, Novi Sad

A u Novom Sadu, život teče polako i opušteno. Od prolaznika na ulicama, do usluge u prodavnicama, restoranima, suvenirnicama. Novosađani se čine kao jako smireni i ljubazni, pa nije ni čudo toliko oduševljenje ljudi Novim Sadom. Svi volimo, a pogotovo turisti, kada im se obraćate lijepo i želite da im pomognete i izađete u susret njihovim potrebama. Mene možda malo i nervira to “polako i opušteno”, jer sam u suštini temperamentna i volim brži ritam. 🙂 No, to ne umanjuje ljepotu i posebnost Novog Sada, njegovih stanovnika i života koji se u njemu odvija.

Nemanja i ja smo odlučili da napravimo predah prije mog povratka na Sajam, pa smo sjeli u Djardino lounge, na spratu jedne zgrade sa pogledom na Gradski trg. U Djardino preko dana možete piti kafu i ručati, a uveče ga možete posjetiti kao noćni klub. Kad već pomenuh noćni klub, evo par riječi i mojih utisaka o noćnom životu Novog Sada.

Ljudi kažu, da je nekada (do prije par godina) noćni život Novog Sada bio vrlo atraktivan i popularan, a da je u današnje vrijeme sve to svedeno na nekih par dobrih lokala za izlazak. Generalno, kao i u svemu, zavisi šta tražite. Stiče se utisak da za svakoga ima po nešto, ali ja ipak nisam pronašla neko mjesto koje bi mi baš “leglo”, kao što je to slučaj sa mjestima u Beogradu. Ulica Laze Telečkog je definitivno najživlja i u njoj dominiraju kafanice sa tamburašima i folk muzikom. Nemanja priča da ima tu i nekih diskoteka i salaša sa dobrom hranom i muzikom, ali ne možete stići sve da obiđete u dva dana. 🙂

Sve u svemu, Novi Sad jeste lijep grad koji vrijedi posjetiti. Ima tu dosta toga da se vidi, pogotovo sa kulturno istorijskog aspekta – ne zaboravimo da je prošle godine u Briselu, Novi Sad proglašen evropskom prijestonicom kulture za 2021. godinu. Kroz ovaj projekat, grad Novi Sad planira da osnaži kulturnu vitalnost grada, omogući urbanu regeneraciju kao i da poboljša internacionalni ugled i turističku ponudu Novog Sada, koji je u svjetskim okvirima već postao poznat zahvaljujući EXIT festivalu.

Čini mi se da je ovaj projekat prava stvar za Novi Sad i da će uticati na onaj “refreshment” koji sam već pomenula da gradu nedostaje. Što se mene tiče, voljela bih da jednom ponovo dođem sa malo više vremena na raspolaganju, i da natenane, u novosadskom ritmu, uživam u svim gradskim ljepotama, dobroj hrani i gostoprimstvu Novosađana.

Zato, do nekog narednog viđenja, lijep pozdrav gradu Novom Sadu….

 

 

 

Comments

Leave a Reply