“KRUG OKO KORITA” – Spoj netaknute prirode, kulture i istorije. Otkrijte novo lice turističke Podgorice!

“Podgorice stara damo, pokaži svima svoju ljepotu,

pruži ruke da zaigramo, Podgorice stara damo…”

Božo Bulatović

Svaki grad ima svoju priču i neku posebnu draž po kojoj se razlikuje od ostalih gradova, pa tako i Podgorica, glavni grad Crne Gore. Često kažem da me Podgorica uvijek vuče k sebi, što je negdje i prirodno s obzirom da korijeni po ocu a dijelom i po majci upravo potiču iz okoline Podgorice, tačnije iz mjesta Golubovci. Podgorica je grad u kojem sam studirala i živjela nekoliko godina, pa sam imala priliku da je bolje upoznam. Danas mogu da vam kažem da je Podgorica moderan grad sa takvim specifičnostima  na kojima mogu da joj pozavide mnoge evropske i svjetske metropole.

Podgorica

Jedna od glavnih prednosti je izuzetan geografski položaj, koji stanovnicima Podgorice omogućava da u roku od sat vremena budu na obali Jadranskog mora ili na nekoj od prelijepih crnogorskih planina, a istovremeno da uživaju u čarima Skadarskog jezera koje se nalazi na svega  15 km od grada. Kroz Podgoricu teku rijeke Morača i Ribnica, dok u blizini protiču Zeta, Cijevna, Sitnica i Mareza. Svaka  na svoj način priča priču o Podgorici i čini je jedinstvenom.

Osim prirodnih ljepota (koje će biti glavna tema ovog teksta), Podgorica kao administrativni centar Crne Gore, ali i njen glavni ekonomski pokretač pruža građanima razne mogućnosti za lijep i kvalitetan život. Iako se Podgoričani često žale da gradu nedostaje ovo ili ono, kao neko ko dolazi iz manjeg primorskog grada, iz punih usta mogu da kažem da Podgorica ima sve što jedan glavni grad treba da ima, naravno spram svojih realnih mogućnosti. Saglasna sam da treba uvijek ići u korak sa vremenom i nadograđivati grad kulturnim, obrazovnim, turističkim i ostalim sadržajima, ali ga i čuvati od loših uticaja pogotovo kad je u pitanju zaštita životne sredine. Ali to su neke druge priče, koje ostavljam za naredni put.  Sada ću vam pričati o jednom novom i veoma interesantnom turističkom sadržaju glavnog grada koji mi se svidio već na prvi pogled. Radi se o panoramskoj ruti “Krug oko Korita”, koja vodi u planinsku oblast Kuča, nadomak Podgorice.

Panoramski put “Krug oko Korita”

„Krug oko Korita“ je za sada prvi realizovani panoramski put u okviru projekta „Panoramski putevi Crne Gore“. Ovaj projekat Ministarstva održivog razvoja i turizma Crne Gore, u čijoj izradi  su učestvovali i Ministarstvo kulture, Nacionalna turistička organizacija Crne Gore i Turistička organizacija Podgorice ima za cilj povezivanje sjevera i juga Crne Gore u jedinstvenu turističku ponudu. Još ako se uzme u obzir da je upravo konkurentska prednost Crne Gore na turističkom tržištu ta što se na njenom malom prostoru mogu doživeti brojne prirodne i kulturne raznolikosti uz bogatstvo istorije, onda je ovaj projekat pun pogodak. Zato ima moju veliku podršku i jedva čekam da vam iznesem utiske sa prve realizovane panoramske rute – Krug oko Korita. Na poziv divnih domaćina, Milice i Nemanje iz kompanije Fleka, koja vodi zvaničnu online promotivnu kampanju za NTO Crne Gore, zajedno sa ostalim kolegama blogerima, novinarima, fotografima, kao i predstavnicima Minsitarstva, NTO CG i TO Podgorica, imala sam priliku da doživim Podgoricu na nov i jedinstven način. Hvala!

Panoramski put „Krug oko Korita“  počinje u Podgorici, na raskrsnici kod hotela Keto (Skopska ulica), a radi što lakšeg snalaženja uz magistralu je postavljena saobraćajna tabla koji najavljuje da ste na pravom putu.

Ova panormaska ruta vodi užim ali potpuno novim putem u predivno područje, koje lokalno stanovništvo naziva Kuči. Kuči nisu samo oblast, već i pleme koje živi u ovom kraju. Pleme Kuča se smatra jedinstvenim na Balkanu zato što u njemu, zajedno u miru i slozi, žive pravoslavci, katolici i muslimani. Poštovanje porodice, komšijskih i bračnih veza ovdje ima dugu tradiciju. U to sam se uvjerila na samom startu naše ture, kada sam naglas pitala „Ko je finansirao asfaltiranje puta?“. Anka Kujović iz MORT-a, jedna od glavnih idejnih tvoraca i realizatora panoramske rute „Krug oko korita“ mi je odgovorila, da je Udruženje Kuča napravilo ovaj put. E pa čestitam dragi Kuči, nije zalud poslovica „Složna braća kuću grade, a nesložna je razgrađuju“. Osim za četvorotočkaše, put je odličan za bicikliste kao i za one koji vole duga hiking pješačenja.

Put kroz Kuče

Naša prva stanica bio je vidikovac kod spomenika Novaku Miloševom odakle se pruža fantastičan pogled na Podgoricu, a kada je nebo bez oblaka, onda sa ovog mjesta možete vidjeti i Skadarsko jezero i primorske planine. Znate već iz prethodnih postova, da obožavam vidikovce, tako da možete da zamislite moje oduševljenje i uživanje u pogledu.

Malo mi za sreću treba 🙂

Na vidikovcu se nalaze i dvije klupe, koje su izradjene od recikliranog materijala, a pritom su odlično uklopljene u prirodni ambijent i udobne za sjedenje. Klupe je za potrebe MORT-a izradila crnogorska kompanija Temko iz Nikšića a osim na ovom, postavljene su na svim vidikovcima koji su dio panoramske rute „Krug oko Korita“.

Klupe od reciklirane plastike. Zaštitni znak Panormaskog puta “Krug oko korita”

Damira – opet smo bile saputnice :), nije krila oduševljenje klupama pa je prokomentarisala da bi voljela da vidi ovakve klupe širom Crne Gore „jer plastike i otpada imamo“. Međutim ove klupe su urađene od plastike koja je uvezena iz Srbije. Bilo bi zaista lijepo i korisno kada bi postojao način da sakupljeni otpad i plastika u Crnoj Gori posluže nekada i za ovakve stvari.

Osim prelijepog pogleda i neobičnih klupa, na vidikovcu se nalaze i dva spomenika: Novaku Miloševom i Marku Mirkovom Ivanoviću, hrabrim crnogorskim junacima koji su se istakli u bitkama na Fundini i Turskoj kuli u drugoj polovini 19. vijeka.

Spomenik Novaku Miloševom

Spomenik Marku Mirkovom Ivanoviću

Oko 250 metara dalje uz put, sa desne strane nailazi se na još jedan spomenik posvećen borcima i ratnim herojima iz Kuča koji su život izgubili tokom II Svjetskog rata. Dakle, osim prirodnih ljepota, u okviru panoramskog puta „Krug oko korita“, posjetioci imaju prilku da se upoznaju i sa bogatom istorijskom i kulturnom baštinom Crne Gore. Odlično odabran spoj!

Nakon fotografisanja, uzdaha oduševljena i divljenja, put smo nastavili dalje ka tvrđavi Medun i Muzeju Marka Miljanova. Do njih smo došli tako što smo kod saobraćajne table skrenuli desno sa panoramskog puta.

Skretanje za tvrđavu Medun i Muzej Marka Miljanova

Do same tvrđave nismi išli, ali smo iz podnožja mogli da bacimo pogled i uhvatimo lijep trenutak za fotografisanje.

Pogled na tvrđavu Medun

Uprkos trenutnom nestanku struje, uspjeli smo da obiđemo Muzej koji je posvećen životu Marka Miljanova, čuvenog crnogorskog junaka, legendarnog borca protiv Turaka i pisca koji je u svojim djelima opisao život i borbe svog plemena. Muzej u potpunosti možete doživjeti korišćenjem audio vodiča (na crnogorskom i engleskom jeziku) čiju je izradu omogućilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore – Bravo! Vodič se  iznajmljuje u samom muzeju, u kojem ćete uvijek naći nekog od osoblja. Nas su srdačno dočekali Branko i Senka, koji se brinu o održavanju Muzeja, ali koji su takođe obučeni i da vas sprovedu kroz sam Muzej. Ovom prilikom im se zahvaljujem na srdačnosti i gostoprimstvu.

Ulaz u Muzej Marka Miljanova

Originalni primjerak čuvenog djela Marka Miljanova -“Primjeri čojstva i junaštva”

Osim unutrašnjosti Muzeja,  koja je simpatična i zanimljiva, i njegovo zeleno dvorište u kojem raste nekoliko drveća murvi, će vas takođe oduševiti. I ovdje imate klupe gdje se možete odmoriti uz veličanstven pogled na Medun.

Dvorište muzeja Marka Miljanova

Pogled na Medun

Nakon Meduna, vratili smo se na panormaski put, koji dalje vodi kroz idilična sela Ubli i Orahovo sve do Kučih korita. Ubli, tradicionalni mjesni centar plemena Kuči, ima oko 140 domaćinstava sa oko 600 stanovnika. Jedan dio stanovništva se uspješno bavi stočarstvom, a kažu da ovdje najbolje uspijeva vinova loza, smokva, nar i trešnje.

Selo “Ubli”

Orahovo

Poslije Orahova, stigli smo do raskrsnice puteva za selo Zatrijebač i Porat sa jedne strane, i puta za Rikovačko jezero sa druge.

U neposrednoj blizini raskrsnice, nalazi se tradicionalni restoran „Dubirog“, gdje možete napraviti pauzu i okrijepiti se domaćom hranom i pićem.

Etno restoran Dubirog

Dubirog

Na ovom mjestu počinje jasno označena planinarska staza dužine 4,8 km, kojom smo krenuli u pješački pohod kroz Kučka korita do vidikovca – Grlo sokolovo.

Staza je krajnje lagana ali planinu ne treba olako shvatati, te  stoga ne krećite u šetnju bez čvrste obuće i adekvatne opreme. Za ovu pješačku turu trebalo bi da isplanirate najmanje sat i po vremena.

Kučka korita su visoravan na oko 1300 metara nadmorske visine u podnožju planine „Hum orahovski“ sa najvišim vrhom na 1833 metra. Visoravan je dobila ima po plemenu Kuči koje je koristilo ovu oblast kao pašnjak i poljoprivredno zemljište. Kučka korita imaju veliki broj sunčanih dana, prijatnu klimu ljeti i dosta snijega zimi. Idealno, zar ne?

Kučka korita

Kučka korita

Kroz Kučka korita. Foto: Slaven Vilus

Iako je tog dana bila najavljena kiša, naša sjajna energija kao da je otjerala oblake. Odlična staza, dobro društvo, svjež vazduh, učinilu su da doživimo ljepotu u svakom pređenom koraku ove netaknute prirode, koja nas je u trenutku dolaska na vidikovac Grlo sokolovo, potpuno ostavila bez daha!

Približavamo se vidikovcu Grlo sokolovo

Grlo sokolovo

Zapadno od Kučkih korita, na samoj granici na visini od 1557 metara, uzdiže se šumovito brdo Soko, sa kojeg se do rijeke Cijevne spušta strma kamena uvala koja podsjeća na grlo, pa otuda i naziv Grlo sokolovo. Postoje i razne legende o nazivu ovog veličanstvenog vidikovca, a jedna od njih je priča o ranjenom vojniku kojeg je soko okrepljivao maramicom koju je kvasio na obližnjem izvoru. Majka ranjenog vojnika je pratila  let sokola, i tako pronašla  i spasila svog sina.

Vidikovac Grlo sokolovo

Nemam riječi…Vidikovac Grlo sokolovo

Pogled sa vidikovca Grlo sokolovo

Sa pravom domaćini naše ture, kažu da je ovo vrhunac panoramskog puta „Krug oko korita“ Potpuno se sa slažem, a mislim da ćete se složiti i vi nakon ovih kadrova zabilježenih foto i video kamerom.

Uživanje u pogledu na kanjon Cijevne. Vidikovac Grlo sokolovo

Ovo mjesto nekada je bilo vojna osmatračnica i do prije nekoliko mjeseci, priča Anka Kujović, izgledalo je ovako:

Vidikovac „Grlo sokolov“ uređen je sredstvima MORT-a koja su obezbijeđena u okviru projekta „Panoramski putevi Crne Gore“. Danas sa njega možete uživati u spektakularnom pogledu na preko 1000 metara duboki kanjon rijeke Cijevne. Čuvene klupe, zaštitni znak ove rute, su tu da ugođaj bude komforan i kompletan.

Može li bolje? 🙂 Teško….

Damira i ja sa psom koji nas je pratio od Dubiroga. Damira mu se najviše svidjela. A kako i ne bi, kad mu je mirisala na dvije prelijepe ženke Vilmu i Kalu 🙂

Predivni prizori. Vidikovac Grlo sokolovo

I nema tu više šta da se doda. Mjesto je očaravujuće, i mogla bih ostati ovdje satima gledajući u daljinu i dišući vazduh punim plućima. Za mene je ovaj vidikovac pravo otkriće i toplo ga preporučujem ljubiteljima prirode koji će ovdje istinski uživati.

Pogled u daljinu misli u širinu. Divota!

A ovako se osjećate na vidikovcu Grlo sokolovo. Veselo, srećno, poletno. Foto: Slaven Vilus

Od Grla Sokolovog, naša vesela družina, nastavila je put dalje prema selu Zatrijebač.

Putokazi na svakom koraku. Nema šanse da se izgubite 🙂

Ovaj dio staze je malo zahtjevniji, pa savjetujem da budete dodatno oprezni. Za mene lično, poslije pješačke ture na Vranjini, sve staze bez drača, pa makar bile i strme, su podnošljive :).

Vrlo brzo bili smo u ravnici zatrijebačkog kraja koji ima bogatu i dugu tradiciju. Danas ovdje ima oko trideset domaćinstava, a stanovnici uglavnom žive od stočarstva i poljoprivrede. Zatrijebački krompir i sir su nadaleko poznati u šta ćemo se kasnije i sami uvjeriti.

Kakva idila….Selo Zatrijebač

Uživam u svakom trenutku…

Selo Zatrijebač

Osim slikovitog pejzaža ovaj dio puta mi je privukao pažnju i zbog velikog broja prelijepih konja koje smo sreli uz put.

Nekako smo naglas komentarisali kako bi ovo bio idealan teren za školu jahanja koja bi prvenstveno bila namijenjena osobama oboljelim od astme, autizma i sličnih bolesti.  Hipoterapija, odnosno terapija određenih oboljenja uz pomoć konja, poznata je odavno, ali je kod nas relativno nova. Hipoterapija pozitivno deluje na poboljšanje psiho fizičkih sposobnosti, a ovaj teren kao da je za to stvoren. Eto, možda nekom ova priča bude inspiracija za pokretanje nekog takvog projekta.

Nakon što smo pješke zaključili šetnju Kučkim koritima, put smo nastavili kroz zatrijebačka sela Delaj, Stjepovo i Rudine.

Zaokružena šetnja kroz Korita Kučka.

Delaj

Glavna atrakcija sela Delaj, svakako je impresivan krst visine 10 metara koji su sagradili mještani 2010. godine, a ispod kojeg se nalazi statua Isusa Hrista.

Delaj

Prizor koji zaista nikoga ne ostavlja ravnodušnim, za trenutak će vas podsjetiti na brazilski grad Rio de Zeneiro, čiji je jedan od prepoznatljivih simbola upravo skulptura Isusa Hrista na brdu Korkovado iznad samog grada. U Delaju, umjesto na Kopakabanu, imate spektakularan pogled na kanjon Cijevne. Kada je sunčano vrijeme, odavde možete vidjeti i Skadarsko jezero, Rumiju i neke albanske planine.

Statua Isusa Hrista – Delaj

Blizu krsta ima dovoljno parking prostora i naravno čuvenih klupa, pa ovo mjesto svakako treba iskoristiti za predah. Bilo da idete panoramskim putem „Krug oko korita“, bilo da pješačite penjući se od rijeke Cijevne na gore.

Predah uz pogled na Cijevnu.

Kanjon Cijevne sa vidikovca Delaj

Nedaleko od Delaja je selo Stijepovo u kojem se nalazi još jedan vidikovac (bez klupa) sa pogledom na Cijevnu. Do ovog vidikovca se dolazi tako što sa puta skrenete i parkirate se kod bijele zgrade na kojoj piše „Besa“.

Odatle kratkom šetnjom dolazite do vidikovca sa kojeg opet imate priliku da se iznova divite ljepotama kanjona Cijevne. Ovdje se nismo puno zadržavali, tek toliko da kamerom i foto aparatom zabilježimo trenutak.

Žurili smo dalje na ručak. Šetati planinama je prelijep doživljaj od kojeg se i prelijepo ogladni. 🙂 Zato smo jedva čekali da nešto pojedemo, ne sluteći da nam se u selu Rudine priprema prava gozba.

Domaće gazdinstvo Martina Cacovića

Kao i sva sela zatrijebačkog kraja, i Rudine karakteriše lijepa priroda, mir i tišina, sa pogledima na Prokletije, Podgoricu i Skadarsko jezero.

Rudine

Ono po čemu će meni Rudine ostati upamćene kada je panoramski put „Krug oko korita“ u pitanju, jeste domaće gazdinstvo Martina Cacovića. Dugogodišnji pomorac koji je obišao svijet, potom se nastanio  u Podgorici gdje i danas živi sa porodicom, odlučio je da napravi poseban kutak za svoju dušu u rodnim Rudinama. „Ovdje sam pronašao mir“ priča Martin.

Domaće gazdinstvo Martina Cacovića

Gazdinstvo Martina Cacovića

Cijelo domaćinstvo odiše posebnim detaljima koje je birao i donosio lično on iz raznih krajeva svijeta. Želi da se na ovom mjestu sluša samo muzika sa gramofona i starih kaseta.

Ne želi da zaboravite kako je izgledao stari fiksini telefon, harmonika, opanci, puška i ostali predmeti koji polako tonu u zaborav.

U dvorištu se nalazi i primjerak automobila „trabant“ u zelenoj drečavoj boji, starinsko biciklo, ali i prirodna jelka, koja me podsjetila na one iz Rožaja. Sve je neobično lijepo uklopljeno u ambijent. Nisam znala šta prije da fotografišem, kako bih mogla što bolje da vam dočaram ove jedinstvene prizore.

Moze i dalje da se vozi. 🙂

Martin je u našu čast okupio cijelu porodicu, rodjake i kumove, kako bi nas što bolje dočekali i ugostili. Svako je imao svoj dio posla. Sloga na najljepši mogući način. A sve uz osmjeh i neku lakoću.

Samo veselo i nasmijano 🙂

Takođe je htio da dovede i svoje muzičare koji često sviraju kod njega, ali mi ovoga puta nismo imali toliko vremena. Zato nam je sposobnosti za klavirom pokazao njegov mladji sin Marko, dok je stariji Nikola majstor za robote. Upravo se vratio sa svjetskog takmičenja na Tenerifima gdje je njegov tim  osvojio prvo mjesto. Talentovani Cacovići!

Stariji sin Nikola. Domaćin na tatu. 🙂

Što se tiče hrane, istinski sladokusci ovdje će uživati u svakom zalogaju. I sve domaće. Mi smo počeli sa rakijom i likerom od drenjina.

Liker od drenjina. Izvrstan!

A onda pita, cicvara, kačamak, kiselo mlijeko.

Cicvara

Kačamak

Domaće kisjelo mlijeko

I kada sam pomislila da sam se baš zasitila, uslijedili su jagnjeće pečenje i zatrijebački krompir kojima ne možete da odolite. A za kraj dezert – domaći kolači od jabuka i višanja. Sve sladje od sladjeg. 🙂

Foto: Slaven Vilus

Mmmmmm……uhh 🙂

Pitali smo Martina da li je konoba otvorena za goste. Kaže da još uvijek nije, i da ukoliko želite da dođete, potrebno je da se telefonom najavite. Zato ne budite lijeni, kad god poželite ovakav gastronomski ugođaj nadomak Podgorice, pozovite Martina na broj telefona: 069 012 542 i 068 234 234.

Punog stomaka i ispunjenog srca, napustili smo Staru pjesmu i krenuli dalje.

Martin nam želi ugodan put i zahvaljuje što smo bili njegovi gosti. Hvala Vama Martine na svemu, doći ćemo opet!

Na putu ka Fundini, Anka nam je pokazala vrh Kuk Ledinski sa kojeg se kaže pruža najljepši pogled na Podgoricu u okviru ove rute. Uređenje vidikovca tek predstoji, a dobrodošli su svi oni koji žele da učestvuju u ovoj akciji. Za više informacija obratite se Anki.

Kuk Ledinski

Fundina je mjesto koje je karakteristično po tome što se na maloj površini od svega 2 kvadratna kilometra, nalazi čak 76 izvora vode, od kojih su najpoznatiji Rašovića točak i Ljuharski, gdje je nekad aktivno radilo više od 30 vodenica. Zato se mjesto i zove Fundina, što na latinskom znači izvor. Zbog vode i povoljnog geografskog položaja sa dosta sunca, Fundina se smatra „kučkim vrtom“. Potpuno opravdano! Mi smo skrenuli sa panormaskog puta i krenuli prema Rašovićima, gdje se nakon nekih 7 kilometara nalazi spomenik kojim je obilježena čuvena bitka na Fundini. U blizini spomenika, dvije klupe, i predivan pogled na Podgoricu. Uhvatili smo zalazak sunca, što je utisku o ovom vidikovcu dalo notu romantičnosti.

Spomenik u čast borcima bitke na Fundini, i romantični zalazak sunca.

Fundina je ujedno i poslednji vidikovac na panoramskom putu „Krug oko korita“, tako da smo vrlo brzo bili u Podgorici. Šta reći,  dan je proletio za tren. A kako i ne bi kad je sve bilo baš onako kako zamišljate idealno vrijeme u prirodi. I više od toga.

Ukoliko vam se dopalo sve što ste vidjeli i pročitali, u šta ne sumnjam, evo par uputstava kako da se najlakše organizujete i  obiđete “Krug oko korita”.

Prije svega, na ovom linku možete pogledati mapu u elektronskom obliku koju je izradilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Mapa je praktična, sadrži sve neophodne informacije, a lijepo je i dizajnirana.  Osim elektronski, mapu možete naći u prostorijama Turističke organizacije Podgorice, gdje takođe možete dobiti sve željene informacije o ovoj ruti.

Okupljene oko mape. Foto:  Slaven Vilus

Dakle, panormaski put “Krug oko korita” možete da obiđete u sopstvenoj režiji. Kao što ste vidjeli, ruta je obilježena putokazima, tako da nema bojazni da se možete izgubiti. Panoramski put je dugačak 65 kilometara, i najbolje je da za izlet odvojite jedan cijeli dan, kako bi polako i od srca uživali u svakom trenutku.

„Krug oko korita“ možete spojiti i sa obilaskom Bukumirskog i Rikovačkog jezera. Do Bukumirskog vodi uglavnom asfaltirani put, dok se odlazak na Rikovačko jezero preporučuje terenskim vozilom, jer je put planinski i neasfaltiran.

Idealan period za “Krug oko korita” je od maja do oktobra mjeseca. Period koji je upravo pred nama. Onda……Jeste li za „Krug“? 🙂

Projekat „Panoramski putevi Crne Gore“: koji je sledeći korak?

Pošto je „Krug oko korita“ relativno nova turistička ruta,  (zvanično prvi put promovisana u novembru 2015. godine),  još uvijek se ulaže u njenu popularizaciju i promociju. Rekla bih uspješno za sada. Upravo je i naša organizovana posjeta jedan od načina da se prenese širok glas o ovom prirodnom blagu u okolini glavnog grada Crne Gore.

Sledeća planirana ruta u okviru projekta „Panoramski putevi Crne Gore“ nosi naziv – „Kruna Crne Gore“ Baš nekako uzvišeno zvuči, a kako kaže Anka Kujović iz MORTA, biće veličanstvena. Ruta će obuhvatiti centralni i sjeverni dio Crne Gore sa svim opštinama ove oblasti i biće duga oko 900 km. Posao na izradi projekta tek predstoji. U narednom periodu planirano je raspisivanje tendera za Plan signalizacije ove rute kao i tendera za izradu projekta kojim bi se definisali vidikovci, odmorišta, pješačke, bicillističke i tematske staze,  kulturne i prirodne atrakcije. Nakon ove, u planu je da se uradi ruta koja će povezati sve Nacionalne parkove Crne Gore.

Nego, otom potom. Korak po korak. Za sada treba da iskoristimo “Krug oko korita” kao veliki turistički potencijal koji može da privuče brojne turiste, ali i u kojem i mi treba da uživamo, baš kao što je uradila naša vesela ekipa. Još jednom hvala svima na predivnom iskustvu i energiji koju možete osjetiti i vi na sledećim fotografijama i video zapisima.

Priroda kojoj ćete da se divite, uživate svim srcem a možda i zaljubite. Upoznajte novo lice turističke Podgorice!

Tabla na Fundini.

Delaj

Veličanstven prizor! Delaj

Delaj

Saputnice, sada već prelazi u tradiciju 🙂

Delaj

Woow! Foto: Damira Kalač

Pogled na kanjon Cijevne, Stijepovo

Foto: Slaven Vilus

Zatijebački konji. Foto: Slaven Vilus

Kakva idila…Zatrijebač, foto: Slaven Vilus

Zatrijebač

Influenceri 🙂

Kučka korita

Restoran Dubirog

U dvorištu restorana Dubirog

Grlo sokolovo – Foto: Slaven Vilus

Blažena faca poslije doživljaja na Grlu Sokolovom 🙂

Martinov doček

Cijeli dan na tihoj vatri. Specijalno zbog nas….Foto: Slaven Vilus

Domaćinski ambijent – Stara pjesma, foto: Slaven Vilus

Zdravica 🙂

Martinova stara pjesma inspiriše pjesnike…

A kako i ne bi….

Slaven je uhvatio momenat kada je mene inspirisala Stara pjesma. Napisaću i ja knjigu, pomislih….

Radna atmosfera – želimo da vam što bolje dočaramo sve ljepote…

Najsladje jagode ikad!

Ekipo, bili ste divni, nadam se uskoro ponovnom okupljanju!

Pogledajte i 360 panorame našeg umjetnika Slavena Vilusa 🙂

 

 

Comments

Leave a Reply